Što reći o duhovnosti?
Duhovnost,
koju ovdje navodim, povezujem sa svojom pripadnošću Katoličkoj Crkvi.
(Crkva pišem velikim slovom, jer pod tim pojmom podrazumjevam
zajednicu, dakle, živu Crkvu!) Ovdje ćeš naći poneku molitvu,
zanimljivu prezentaciju, sliku, pjesmu... Također ima i pokoji moj
tekst i razmatranja tako da se vrlo lako mogu zaključiti i moji
stavovi i razmišljanja...
Kao uvod
dajem citat iz Biblije:
"Vi ste
sol zemlje. Ali ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti? Nije više
ni za što, nego da se baci van i da ljudi po njoj gaze. Vi ste
svjetlost svijeta. Ne može se sakriti grad što leži na gori. Niti se
užiže svjetiljka da se stavi pod posudu, nego na svijećnjak da
svijetli svima u kući. Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima
da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima."
Mt 4, 13-16
|
 |
I još jedan
komentar uz sliku...
Ova zanimljiva fotografija uslikana je na jednoj plaži u Americi.
Riječ je o skulpturi od pijeska. Jedan je čovjek (samo jedan!!!)
odlučio svaki dan napraviti po jednu skulpturu i, kako i sam(a) vidiš,
djela su zaista impresivna. Nije, dakle, bitna kvantiteta nego
kvaliteta, odnosno, nije bitna količina nego kakvoća. Vidiš da jedan
čovjek, ako to zaista želi, može učiniti čuda. Današnji ljudi u
potrazi za vjerom stalno traže upravo čuda, traže nešto što smatraju
dobrim za sebe, a onda kada to ne dobiju tvrde da Bog ne postoji. No,
kako razmišlja jedan katolik? Evo... pogledaj oko sebe i vidjet ćeš
čudo. Nije li u tvojim prijateljima, roditeljima, rođacima... nešto
što ne možeš jednostavno opisati riječima, a zove se - ljubav. Nije li
to dokaz da smo stvoreni na sliku Božju? Boga često definiramo kao
Ljubav. Jedan od najljepših dokaza Božje prisutnosti je i čovjekova
težnja za srećom! Jesi li često sretan? Kako i gdje dolaziš do sreće?
Najčešeći odgovor bio bi: "na različitim partyjima, gdje se s društvom
proveselim i uživam u tome što se mogu zabaviti". Ali možeš li sve
svoje "kapacitete sreće" zadovoljiti jednim partyjem? Možda i možeš,
ali nakratko. Čovjek je zapravo kao bure bez dna - koliko god sipao
sreće u to bure, uvijek ćeš tražiti još. A kako Bog nije ograničen
prostorom, vremenom ili masom, kao što čovjek jest, On jedini može
ispuniti to bure i time zadovoljiti naše apetite prema sreći. Taj
unutarnji mir daje ti snagu i poticaj da uvijek težiš prema
uzvišenijem, savršenijem. Kako je rekao i naš blaženik Ivan Merz "U
meni gori plamen za nebeskim visinama!", tako i u tebi i tvome
prijatelju, neprijatelju, bližnjemu i daljnjemu gori plamen, samo je
pitanje koliko mu tko dopušta da se razgori??? Ako mu, dakle, dopustiš
da te zapali, tada će tvoja svjetlost obasjati puteve mnogima. Ako
budeš ljubio oko sebe i širio katolički duh, ako budeš primjer pravog
katolika, promijenit će se i ljudi oko tebe (S kim si takav si!), a
time će se dogoditi nešto nevjerojatno: učinio si ono za čim mnogi,
tapkajući u mraku i tražeći na krivim mjestima, tragaju - ČUDO!
Eto, što bismo mogli učiniti kada se međusobno ujedinimo?
A što bismo tek mogli učiniti kada se svi zajedno ujedinimo sa
Bogom??? Vjerujem da na to pitanje ne treba posebno odgovarati... Po
Isusovim riječima i riječima jedne pjesme "I brda će se
premještati..." |